Postoje jela koja ne pamtiš po receptu, nego po ljudima za stolom.
Riba s gradela jedno je od takvih. Kod nas je to nedjeljno jelo — obiteljsko, ono oko kojeg se sve okreće. Dok smo svi bili na okupu, nedjelja je imala svoj miris: dim s gradela, sol, more, korica kruha i ulje koje se sliva preko tek pečene ribe.
Sada smo razasuti. Svatko na svojoj strani, svatko sa svojim životom. I baš nas ta jela, kad se napokon skupimo, podsjete na ono što nas drži zajedno. Ne sjednemo za stol zbog ribe. Sjednemo zbog svih onih koji su za njim sjedili prije nas.
A riba s gradela ima jedno pravilo koje se kod nas ne pregovara.
Bez kapi Gioia di Giosié preko vrućeg fileta, ili dima Olea Fumose koji nastavi ondje gdje su gradele stale — jednostavno ne prolazi.
Bez toga, to nije to.
Tako je bilo dok je dida Joso palio gradele, tako je i danas. Jelo je isto, ljudi se mijenjaju, stol ostaje. A ulje je ono što sve to poveže u jedan jedini okus — okus zajedništva.
Riba s gradela
